news-details
Kultura

Gula: Radije bih kopao nego opet napisao roman

Izvor: Vijesti

Autor: Marija Vasić

-Taman kad pomisliš da su buljuci samoproklamovanih pjesnika i književnika zatrpali i nepopravljivo ugušili slamom svojih djela, koja to nisu, i ono malo ljepote, darovitosti, blještavosti... koje je Bog podario ovdašnjim stvaraocima, da je potraga za lijepom riječju poput potrage za svetim Gralom, plemenita, ali na propast i razočaranje osuđena misija, probije se kroz mrkli mrak zračak svjetla tamo gdje si ga najmanje očekivao. Tako je bilo i sa ovom knjigom-napisao je NIN-ov dobitnik Neven Milaković o prvom romanu crnogorskog muzičara Gorana Pejovića Gule “Let plavog safira”.

Istinite priče, fikcija o životu običnog čovjeka u doba tranzicije 2000-ih godina prožeto kroz ljubavnu priču, tema su koju Gula obrađuje u svom romanu.

-Roman je veoma kompleksan, pa ga je teško opisati. Davno sam počeo da ga pišem, još 2003, napisao sam u startu nekih 50-ak stranica i stao. Moj prijatelj Božo Gagović forsirao me da nastavim i pod tim pritiskom vratio sam se pisanju i napokon završio svoj prvi roman-priča u razgovoru za “Vijesti” Gula.

Kako kaže, dok je pisao nije razmišljao o tome hoće li ikad napisane stranice stići do čitalaca.

-Tek sad pošto je roman objavljen, vidim da je to bio pun pogodak. Roman sam štampao uz pomoć jednog barskog udruženja i za sada je odštampano 500 primjeraka. Moram se pohvaliti da sam gotovo ostao bez primjerka, pa ćemo morati tiraž da doštampavamo, jer je ovaj prvi bio samo za Barane.

Naredni će biti dostupan svima u Crnoj Gori. Loše je to što je roman objavljen u vrijeme korone, pa nijesmo stigli ni promociju da napravimo kako treba, i siguran sam da bi isti i prije prošao da nije bilo pandemije-kaže Gula. Imao je ponude da objavi svoj roman i za jednu beogradsku izdavačku kuću, međutim od tog poduhvata je odustao.

-To su zaista smiješni honorari. Isto je kao i sa pravima muzike, prava za roman su isto bila smiješna nekih šest, sedam odsto od prodaje tiraža, pa sam odlučio da ga objavim u svojoj režiji.

Za razliku od muzičara, pisci mogu sa statusom slobodnog umjetnika da objavljuju knjige, ne moraju imati izdavača iza sebe, pa sam to i iskoristio. Nijesu tu u pitanju pare, već ti godinama nešto radiš, stojiš iza desetina riječi i rečenica, mučiš se i treba neko da procjenjuje da li to valja ili ne, treba li da mijenjaš sklop rečenice- priznaje Gula.

Knjiga sadrži i neke detalje iz privatnog života, no sagovornik “Vijesti” ističe da će se mnogi u priči prepoznati.

-Tu se pominju i neki moji prijatelji. Nekima sam stavio u romanu pravo ime, a nekima sam izmislio. Vjerovatno će se mnogi poistovjetiti sa likovima, neki će vjerovati da se sve to meni dešavalo, neki da možda znaju te ljude ili situacije, a ja neću nikome ništa objašnjavati. Svi ti moji prijatelji iz knjige biće na promociji i imao sam podršku od njih dok sam pisao-pohvalio se Gula.

 Kako kaže, veći dio knjige upravo je nastao te 2003. godine kada je počeo da piše “Let plavog safira”.

-Imao sam preko 300 stranica, koje sam na kraju sveo na nekih 140. Neke sveske sam u međuvremenu izgubio. Dugo sam radio na njemu, brisao, pisao, prepravljao, dodavao i napokon završio. Prezadovoljan sam reakcijama i poslom koji sam  uradio sam-pohvalio se Gula.

 Iako su reakcije na “Let plavog safira” pozitivne, ne bi se opet skoro latio pera.

-Radije bih otišao sa onim Kinezima što rade auto-put da kopam, nego opet pisao knjigu. To je zaista mučenje, rastavljanje od života, i prava težina. Ljudi koji pišu knjige znaju kako je to teško, pri tom ne mislim na one koji stvaraju ljubavne romane i štancuju ih po nekoliko godišnje.

 To nije književnost. Rijetko kome je od Boga dato da da ležerno piše. Čak su i veliki pisci znali po 10 do 15 godina da stvaraju neko djelo. Iskreno, niti sam spreman za drugi roman niti sam zainteresovan za književnost više, ali vidjećemo šta vrijeme nosi, ipak je to veliki pritisak-priznaje muzičar.

Posebno je ponosan na činjenicu što mu nijedna rečenica iz romana nije promijenjena.

-Tražio sam od dobitnika NIN-ove nagrade da mi pomogne, pročita i ako treba ispravi nešto. Rekao je da mu se sviđa i da on to ne bi umio da prepravi, jer bi upropastio roman. To mi je bila najveća pohvala s obzirom na to da postoje pisci u svijetu kojima drugi prepravljaju i pišu, a oni samo daju i deju i od književnosti su napravili biznis. Možda da sam pisao neki dnevnik, lakše bi mi palo-zaključuje Gula.

Muzičke priče ne vjerujem da bi bile interesantne

Muzičari koji se odluče da svoju kreativnost pokažu kroz književnost, najčešće biraju da pišu biografije i autobiografije.

-“Katapult je nastao ‘88 godine i do sada smo objavili 10 albuma što je jaka brojka. Prošle godine smo objavili album ‘Od kad te nema’ iza kojeg su stale izdavačke kuće Music Star i City Records i mislim da je to jedini rok album koji je objavljen u prošloj godini, što je žalosno.

Danas svako može da objavi na Youtube kanalu, međutim fonografski i da to bude upisano, ne. Za sve ove godine koliko se bavim muzikom proživio sam svašta, ali nikad o tome ne bih pisao. Da neko čita jesam li se sa nekim posvađao, šta sam rekao i tome slično, to mi je preglupo. T

ačno je, to rade veliki bendovi, ali oni imaju armiju fanova i njih to zanima. Mislim da takve stvari o Katapultu ne bi bile zanimljive. To svjetske grupe više rade zbog marketinga, u tome nema književnosti više su to one priče rekla-kazala, a dosta toga je i izmišljeno kako bi knjiga bila interesantnija-objašnjava Gula.